Svi smo mi povezani s našom obitelji. Ta povezanost je preko krvne linije, razmjene, odnosa, događaja, pa i traumatskih, koji su iznjedrili brojne obrasce koji se ogledaju kroz uvjerenja i vrijednosti uz pomoć individualne i kolektivne savjesti i upravljaju nama. Toga često nismo svjesni.
Kad kažete “kao da ne živim sebe”, “kao da nisam sasvim tu” ili “ne znam više što da radim, što god pokušam, uvijek završi isto…” znajte da ste upleteni u nešto što upravlja vama.
I sve je to u redu, jer to je život.
Život nije problem koji treba riješiti, život je da se živi.
Na tom nevjerojatnom putovanju prijenosa života, punom pogodaka i pogrešaka, skloni smo upirati prstom u nekoga.
Najčešće su to oni koji su nam prenijeli život. Roditelji. Mama i tata.
Nije svakome u njihovom zagrljaju bilo ugodno i sigurno, ali ako čitate ovaj tekst – preživjeli ste.
Tu ste. Uspjeli ste! I sada možete drugačije!
Iscjeljivanje obitelji ne znači popravljanje onoga za što vi mislite da nije bilo dobro.
Iscjeljivanje obitelji znači proširiti pogled, uočiti širu sliku i sebe u njoj.
Ako ništa nismo naučili iz svega što se u našoj obitelji, ali i nama dogodilo, je li vrijedilo?
Čemu je to sve služilo, ako nakon svega nema vrijednih lekcija?
Bez obzira na to što se u obitelji događalo, mi možemo drugačije, ali ne preskakanjem.
Ne možemo otpustiti i “oprostiti” ako nismo prošli kroz slojeve najnižih vibracija i u sferi su modaliteta preživljavanja, teške i bolne, samo do onog trenutka dok se s njima ne suočimo.
Tu su očaj, sram i krivnja, strah i ljutnja, ali i požuda i ponos.
Kako ćemo ih razgraditi ako ih nismo spoznali u sebi?
I upravo tu, dolazeći u kontakt sa svim spomenutim emocijama, susrest ćemo se u srcu s mnogima koji su bili prije nas i koji su genetski i dio nas.
Spoznavajući da smo svi jednako uronjeni u život, svatko sa svojom sudbinom, odjednom nešto će se osloboditi.
Otpuštanje nečega što je možda 5 generacija prije nas ili u nekoj drugoj dimenziji našeg postojanja ostavilo traga, sada neće više upravljati nama, već ćemo im s ljubavlju moći reći “hvala, slobodni ste”.
Kada postavite svoju konstelaciju, možda ćete imati priliku zagrliti ili primiti zagrljaj, doslovno ostaviti takozvani teret ili se pokloniti poštujući sudbine i priče za koje smo svi mi jednostavno premali, koje su previše i nadilaze osobnu misiju i svrhu života.